09.02.2005. - Australia - Sydney (08.12. - 12.12.2004.)
07.12.2004., 6.00 sati ujutro.... Napokon! Nakon svih priprema, pojačanog učenja u školi i sviranja klavira, ustajemo, provjeravamo jesu li sve stvari spremljene i krećemo u Australiju. Naš dragi prijatelj Ruda i stric Damir voze nas na aerodrom i krećemo. Prvo za Beč, a onda za Kuala Lumpur i Sydney! Svi smo uzbuđeni, samo moj mali brat Bruno ne kuži zašto smo ga probudili tako rano i čemu sva ta zbrka. Da bi razmislio o svemu, zaspao je čim smo sjeli u avion i probudio se u Beču. U Beču mijenjamo avion; sjedamo u veliki jumbo jet Lauda Aira: mama i tata s Brunom sjede naprijed, a Lorena i ja nekoliko redova iza njih. Avion polijeće. Iako znamo da je pred nama 22 sata neprekidnog putovanja, veseli smo i pregledavamo popis filmova koje možemo gledati i igrice koje možemo igrati. Počinjemo gledati «Put oko svijeta u 80 dana»....Klopamo, pijemo sokove, i nakon završenog filma, gledamo ga ponovo! Bio nam je toliko zabavan da smo ga do kraja putovanja gledali 8 puta! Nismo previše spavali, bilo je zanimljivije gledati filmove, igrati igrice i pričati s drugim putnicima. Nakon 11 sati stajemo u Maleziji, u Kuala Lumpuru i već iz aviona vidimo da tamo nije zima: sve je zeleno, a nepregledni drvoredi palmi prostiru se sve do oceana. U Australiji je još i toplije u ovo doba godine: temperature su između 25 i 35 stupnjeva Celzijusa. Moj dragi Angel se opet pobrinuo da se ne skuham u zimskoj garderobi pa je i mene i Lorenu obukao i za nastupe i za vruće australske dane. Nakon kratkog stajanja krećemo za Sydney. Još 8 sati leta, pa stižemo. Iako sam puno čuo o tome da je Sydney najljepši grad na svijetu u koji se može sletjeti jer se nalazi na nizu poluotočića i jer je jako razveden, od toga nisam mogao vidjeti ništa jer je toga dana bila magla! No, s obzirom da sam na sve koncerte odlazili avionom i nekoliko se puta vraćali u Sydney, uvjerio sam se da je to stvarno istina. Sydney je prekrasan iz aviona: ima nešto više od 4 milijuna stanovnika (kao cijela Hrvatska), nalazi se na velikoj površini (oko 150 x 80 km) i stvarno je razveden na nizu poluotoka povezanim mostovima. Prekrasno! Slijećemo, a na aerodromu nas čekaju organizatorica turneje Barbara Sacher i njena kćer Lizzy s prekrasnim buketima cvijeća za mene i mamu, te moja sestrična Anita sa svojim dečkom. I zamislite, nekoliko autralskih obožavateljica koje su pjevale «Ti si moja prva ljubav» i čekale autogram! To ni u snu nisam očekivao! Izlazimo s aerodroma, a tamo još jedno iznenađenje: velika bijela limuzina i naš šofer Mike (inače makedonac porijeklom) koji nas vozi u naš stan u samom centru Sydneya (Oxford street), samo nekoliko ulica od čuvene Sydneyske opere! Svi smo umorni, ne možemo se uopće orijentirati jer je vremenska razlika između Australije i Hrvatske 10 sati, pa iako je 6 poslijepodne u Australiji, mi smo umorni jer je nama 4 ujutro. Nakon pizze i raspakiravanja odlazimo spavati, i budimo se drugi dan u 3 sata poslijepodne! Totalno smo izgubljeni i slijedećih par dana po noći hodamo po stanu, jedemo u 3 ujutro, pričamo i gledamo TV, a oko 6 odlazimo u krevet. Srećom, mi smo stigli u utorak, a prvi je koncert u nedjelju pa smo se uspjeli odmoriti i malo uloviti ritam nakon nekoliko dana. Jedino Bruno nije osjetio razliku; on je normalno spavao i jeo kao da je doma, čak mu ni vrućina nije smetala. I tako, prije prvog koncerta nastojimo što više vidjeti u Sydneyu: 2-3 minute od našeg stana nalazi se Hyde park gdje često odlazimo u šetnje. Ptice su tamo tako pitome, ibisi se šetaju slobodno po parku i nikog se ne boje. To mi je bilo super. Odlazimo na kružnu vožnju brodom po Sydneyu i po Tihom oceanu (to se zove Captain Cook cruise): prije ukrcavanja dočekuje nas domaćin obučen u kapetana Cooka i krećemo. Vozimo se ispod čuvenog Sydneyskog mosta, pokraj zgrade Opere, poznatih dugih pješčanih plaža Manley i Bondi, a vodič nam cijelim putem objašnjava povijest Australije i Sydneya: nešto sam razumio, a nešto i ne jer je australski naglasak neobičan, ali sam se na kraju naviknuo. Tata i mama su mi objasnili da su prvi doseljenici u Australiju bili engleski zatvorenici koji su tamo izdržavali kaznu. Zato je Australija mlada država (200 godina) i sve su građevine zapravo mlade. U centru Sydneya nalaze se visoki neboderi poput onih na Manhattanu u New Yorku i centar je poslovna zona. Sve ostalo sastoji se uglavnom od privatnih kuća. Nakon jednog sata vožnje silazimo s broda na stanici koja se zove Taroonga Zoo: to je ime poznatog zoološkog vrta do kojeg se može doći samo brodom. Odmah na ulazu je kavez s koalama, životinjama koje su uz klokane, zaštitni znak Australije. Slikamo se i odlazimo dalje hraniti žirafe, gledati šou ptica, podragati klokane, smijati se majmunima, itd. Toliko toga ima tamo da smo tamo proveli cijeli dan i vratili se brodom u centar grada, do poznate Sydneyske luke Darling Harbor koju svi turisti posjećuju jer jako lijepo izgleda, puno brodova je tamo usidreno, uvijek je prepuna ljudi svih rasa i jezika, ima svega i svačega za djecu, između ostalog i nekakvih skakalica na koje smo išli Lorena i ja i radili salto i zraku. Super! Vraćamo se doma navečer prilično umorni i gladni. Sve mi se sviđa u Australiji, ali mi stvarno nedostaje naša hrana... Ono što mi se sviđa je što ima puno svog mogućeg voća: lubenica, trešanja, bresaka, kivija, marelica, jagoda, manga... (mango mi je bio najbolji). I što ima puno kineskih restorana. Njihova je hrana super. Inače, Australci jedu jako puno fast food, pa gotovo u svakoj ulici imate Mc Donalds, ili Hungry Jack's (to je australski Mc Donalds, ali nije tako dobar) i popularne dućane koji prodaju Fish & Chips (ribe +pomfrit-nije loše). Slijedećeg dana penjemo se na Sydney tower (toranj) s kojeg se pruža prekrasan pogled na cijeli Sydney. Tamo smo išli i na Sky Adventure: trodimenzionalno kino koje govori o povijesti Australije, prirodnim ljepotama, klimi i kulturi. Nakon toga odlazimo posjetiti Sydneski akvarij koji je poznat po tome jer se tamo snimao film «Potraga za Nemom». U njemu stvarno ima svega: riba i školjki svih mogućih vrsta, boja i veličina, kitova, morskih pasa, .... Najljepše je kad se siđe dolje u podmorje, pa imaš osjećaj da si u podmornici, a iznad i oko tebe plivaju morski psi i sve velike i male ribe... Lijepo je to i zanimljivo, ali sam se ipak u jednom trenutku zapitao što bi se dogodilo da to staklo iznad mene pukne i nađem se oči u oči s morskim psom?! Srećom, to se nije dogodilo, a Lorena me je pozvala da odemo zajedno vidjeti dio akvarija gdje se snimao Nemo. To je najšareniji dio u cijelom akvariju i imaju prave ribe koje izgledaju baš kao one u crtiću, samo što su žive. U prirodi izgledaju još slađe! Lorena i ja smo sve prepoznali i slikali se pored njih. Izašli smo nakon toga van da pogledamo morske medvjedice, pa van na klopu jer se od razgledavanja može prilično ogladnjeti! I tako se približio i naš odlazak na prvi koncert u Melbourne i rastanak sa Sydneyem.

01020304
05060708
09101112
13141516
17181920
21222324
25262728
29303132


 



Trenutno nema najavljenih koncerata.




· Mega biker party @ Slavonski brod
· Turky live acoustic on national radio HRT2
· Festival of equal opportunities, Zagreb 2013
· Festival of equal opportunities
· Dino & Ground zero @ BBF for Neven Mijac